మట్టినైన నన్ను మనిషిగా మార్చి
mattinaina nannu manissigaa maarchi
మట్టినైన నన్ను మనిషిగా మార్చి జీవ వాయువునూది జీవితాన్ని ఇచ్చావు (2) ఎంత పాడినా – ఎంత పొగిడినా ఎంత ఘనపరచినా – ఎంత కీర్తించినా నీ ఋణమును నేను తీర్చలేనయ్యా నా యేసురాజా నా దైవమా నలిగినా వారికి ఆపత్కాలమున – దుర్గము నీవే నీ శరణుజొచ్చిన జనులందరికి – రక్షణ నీవే నీ ధర్మశాస్త్రము యధార్థమైనది అది మా ప్రాణముల తెప్పరిల్లజేయును (2) ||ఎంత పాడినా||
mattinaina nannu manissigaa maarchi jeeva vaayuvunuudi jeevithaanni ichchaavu (2) entha paadinaa – entha pogidinaa entha ghanaparachinaa – entha keerthinchinaa nee runnamunu neenu theerchaleenayyaa naa yeesuraajaa naa daivamaa naliginaa vaariki aapathkaalamuna – durgamu neevee nee sharannujochchina janulandariki – rakssanna neevee nee dharmashaasthramu yadhaarthamainadi adi maa praannamula thepparillajeeyunu (2) ||entha paadinaa||
అలసిన వారికి ఆశ్రయపురము – కేడెము నీవే కృంగిన వారిని కృపతో బలపరిచే – జీవము నీవే నీ సిలువ మరణము ఘోరాతి ఘోరం విశ్వ మానవాళికి పాపవిమోచన
alasina vaariki aashrayapuramu – keedemu neevee krungina vaarini krupathoo balaparichee – jeevamu neevee nee siluva marannamu ghooraathi ghooram vishva maanavaalliki paapavimoochana